Dragi klikatelji i listatelji Čarobne frule, priznajemo da se, evo,
i nakupilo ponešto pisama u vilenjačkoj pošti, ali, ali! Vaša je
voditeljica toliko zatrpana drugim nekim poslovima da se jedva
stiže konzultirati s Lucijanom i Okom i sve postaviti na portal.
Ipak, jedno se pismo izborilo za objavu, a vi procijenite zašto.
Hej, vilenjaci,
ne znam jeste li u Zvjezdridžu učili o vilenjačkoj književnosti i vilenjačkim tragedijama, ali sigurna sam da ponešto znate o našoj ljudskoj umjetnosti. Zato imam molbu. Moja prijateljica Katarina nije bila u školi kad smo učili dramske vrste i trebam joj odgovoriti. Bojim se da što ne izostavim, a kako ste vas dvoje isto bili na satu Hrvatskoga jezika (znam, vidjela sam vas!), molim vas da mi odgovorite jesam li to dobro napravila. Katarina je dobra učenica i ne bih htjela da zbog mene nešto propusti – kad sam joj već obećala, kužite?
Srdačan pozdrav od M.
Ovo je tekst.
Hej, Katarina, pitala si me što smo radili u ponedjeljak, oprosti što ti nisam prije odgovorila, ali evo, sad ću ti reći. Učili smo dramske vrste: komediju, tragediju i dramu u užem smislu i za svaku smo vrstu naveli neki primjer. Kada smo pričali o komedijama, morali smo spomenuti slavnog Marina Držića. Profesorica nam je pročitala i prevela Novelu od Stanca na standardni hrvatski jezik jer stari dubrovački nije baš razumljiv. Sigurno si čula i za Romea i Juliju, dvoje mladih ljudi s tragičnom ljubavnom pričom koja je došla iz pera Williama Shakespearea. Kako bismo mogli pričati o tragedijama, a da ne spomenemo Antigonu, Medeju i Okovanog Prometeja, koji su napisani još u V. st. pr. Kr.
Nije nam ostalo još puno vremena od sata pa nismo baš puno govorili o drami u užem smislu, ali svakako smo spomenuli Krležu i Gospodu Glembayevi. Prava je šteta što nisi bila na satu kada smo razgovarali o nečemu tako zanimljivome. Nadam se da ćeš se uskoro vratiti na nastavu.
M.
Draga i mudra M.,
ni mi sami ne bismo bolje to sročili. Jedino što je Oka primijetila da bi možda bilo zgodno da navedeš i autore klasičnih tragedija kad si se već toliko potrudila, i možda bismo ih složili po starosti: prvo Eshila i Okovanog Prometeja, zatim Sofokla i njegovu Antigonu, a na kraju Euripida i njegovu Medeju. Ja bih možda još i dodao onaj zgodan podatak kako je jarac (tragos) povezan s tragedijom, a možda bih spomenuo i Zlatno Periklovo doba… no to je, možda, manje važno. Najvažnije je da se brineš za druge i da si tako dobra prijateljica!
Skrb za druge vrlo je cijenjena i u vilenjačkom svijetu: biti dobar, to je univerzalna svemirska kategorija!
Budi nam dobro, dobra naša M.
Lucijan i Oka, ilustracija Iva Miloloža
