ERASMUS+ OVO VAM JE FINSKA ŠKOLA

U sklopu međunarodnoga projekta „Jednake mogućnosti za sve“ u koji je

bila uključena Osnovna škola Jure Kaštelana ostvareno je osam mobilnosti

tijekom stručnih usavršavanja u Finskoj (2), Francuskoj (1), Češkoj (3) i

Portugalu (2) te jedna stručna praksu  u osnovnoj školi u Finskoj.

Za Čarobnu frulu i rubriku Aktualno školastično izvještava Vesna Starešinić,

dipl. učiteljica RN, učitelj mentor, koja je ondje provela dva radna tjedna.

 

U sklopu ERASMUS+ međunarodnoga projekta „Jednake mogućnosti za sve“  u koji je uključena Osnovna škola Jure Kaštelana ostvareno je osam mobilnosti tijekom stručnih usavršavanja u Finskoj (2), Francuskoj (1), Češkoj (3) i Portugalu (2) te jedna stručna praksa u osnovnoj školi u Finskoj.

 

 

Osnovna škola Ritaharju u Oulu ugostila je učiteljicu Vesnu Starešinić na dva radna tjedna, a mentorica joj je bila Sirpa Snack, učiteljica za učenike s posebnim potrebama (special needs teacher) koja je u međuvremenu završila i obranila doktorat iz svog odgojno-obrazovnog područja.

Školovanje u Finskoj i organizacija nastave

Školovanje u Finskoj je potpuno besplatno, i to od vrtića do fakultetske dobi za sve učenike/studente. Jedino obrazovanje odraslih djelomično sufinanciraju sami polaznici.

Djeca kreću u osnovnu školu s punih sedam godina i pohađaju je do 16. godine, ukupno devet razreda. Taj je dio obrazovanja obavzan za sve, kao i predškola u dobi od 6 godina koja se može organizirati i u školama i u vrtićima, ovisno o preferencijama lokalne zajednice. Nakon obveznog osnovnog obrazovanja, školovanje nastavlja više od 90 % učenika. Nakon jednog završenog fakulteta može se potpuno besplatno ponovno upisati neki drugi fakultet, a obrazovanje odraslih iznimno je popularno.

 

 

Sav materijal za školu, prehrana u školama i prijevoz školskim autobusom za roditelje je potpuno besplatan. Postoji obvezan državni kurikulum koji propisuje Ministarstvo obrazovanja i kulture. Međutim, svaka škola je autonomna na koji način će ostvariti kurikulum te koje će metode i sredstva upotrebljavati tijekom nastave. Autonomni su i u izboru slobodnih dana vezanih uz lokalne praznike i festivale. Nastava je organizirana u 190 radnih dana i za sve učenike počinje i završava u isto vrijeme: od sredine kolovoza do početka lipnja.

Broj učenika u razredima kao i dužina trajanja nastave nije propisan kurikulom, i tu je svaka lokalna sredina, kao i svaka pojedina škola, autonomna u kreiranju radnog dana i kombinaciji nastavnih sati i izbornih aktivnosti. Ono što su dužni ispoštovati jest veliki odmor u trajanju od pola sata nakon prva dva sata nastave te jednosatna pauza za ručak nakon 4. Ili 5. sata nastave. U Finskoj, naime, vjeruju da je jedan od glavnih zadataka škole omogućiti učenicima da se puno i često igraju. Škole imaju organizirane velike terene za igru i različite sportove na otvorenom i učenici se tamo igraju bez obzira na vremenske uvjete.

 

Službeni jezici, prosvjetne inspekcije i samoprocjene škola

U Finskoj je osim finskog službeni i švedski jezik te se tamo gdje ima švedske manjine organizira nastava na švedskom jeziku. Isto pravilo vrijedi i za pripadnike Sami nacionalne manjine. Svi učenici u 1. razredu uče i finska i švedska slova. Poštuju se različitosti u svakom smislu.

Stručni ispit i inspekcija nastavnih djelatnika ne postoje u Finskoj. Tamo se, naime, smatra kako se nakon završenog nastavničkoga  fakulteta i stručne prakse ne treba dodatno dokazivati državnim ispitom. Isto tako  vjeruje se da su nastavnici stručni i kompetentni obavljati svoj posao te da im inspekcijski nadzor nije potreban. Sustav se oslanja na stručnost nastavnika i ostalog osoblja.

 

 

 

U nižim razredima nema brojčanoga ocjenjivanja, ali postoji opisno (u smislu izvještaja o postignućima) za roditelje na kraju završenog razreda.

Fokus je na samoprocjeni škole i učitelja te nacionalnoj procjeni /evaluaciji ishoda učenja na godišnjoj bazi iz materinjeg jezika i književnosti te matematike. Ostali predmeti vrednuju se prema planu ministarstva i obuhvaćaju predmete iz područja umjetnosti, rukotvorina i međupredmetnih tema.

Dobivene rezultate škole koriste da bi poboljšale svoju nastavu i metode rada.

 

Razrednici, učiteljska zaduženja, ravnateljstvo i pomoćnici  

Razredni učitelj koji učenicima predaje većinu predmeta radi s djecom do 6. r (uključujući i 6.). Međutim, jedan učitelj ne vodi jedan razred od 1. do 6. r (iako postoji i ta mogućnost). Učitelji u Finskoj preferiraju specijalizaciju za pojedini razred, pa je česta praksa da učenici imaju svake godine drugog razrednog učitelja. Finci na to gledaju kao prednost jer učenici imaju priliku iskusiti različite metode i oblike rada te upoznati različite učitelje. U dogovoru s ostalim učiteljima i vodstvom škole, učitelji svakih nekoliko godina mogu promijeniti razred za koji se žele specijalizirati tijekom sljedećih nekoliko sezona.

 

 

Vodstvo škole u našem smislu ne postoji, već je ravnateljstvo dodijeljeno nekom od učitelja koji rade s učenicima u nastavi kao dodatna aktivnost. To pravilo vrijedi za male i područne škole. Velike škole imaju ravnatelje koji rade također u nastavi, ali manji dio satnice.

U svakoj školi zaposlen je barem jedan učitelj za djecu s posebnim potrebama (ovisno o veličini škole: u Ritaharju su bila 2) te on s tom djecom radi individualiziranim pristupima u manjim grupama. Ako u razredu nema takve djece, taj učitelj će se pozabaviti učenicima koji teže i sporije svladavaju neko nastavno gradivo, dok će razredni učitelj/i i asistenti s preostalim učenicima raditi na 2-3 razine, ovisno o sadržaju. Učitelj za djecu s posebnim potrebama može biti zadužen i za neki izborni predmet kako bi popunio satnicu (npr. učiteljica Snack  je predavala i vjeronauk, i to općenito o vjerama i religijama i vrijednostima koje one zastupaju, a ne isključivo samo vjeronauk jedne vjere).

U svakom je razredu i barem jedan pomoćnik u nastavi. Postoje dvije vrste pomoćnika: prva je školovani, stručno osposobljeni asistent, a druga poluvolonterski asistent koji radi manju satnicu, obično paralelno uz studij ili tijekom godine pauze između srednje škole i fakulteta (dok je u potrazi za budućim zvanjem).

Osim pomoći u razredu, dužnost asistenta jest da pripremi i distribuira nastavni materijal.

 

Primjer organizacije rada u OŠ Ritaharju za 1. i 2. r.

Organizacija rada u OŠ Ritaharju za 1. i 2. r. bila je sljedeća:

Nastava počinje u 8 h. Učenici se ne potiču da dolaze pred školu ranije, te nastavnici nisu za njih odgovorni do 7:55 h kada se otvaraju vrata škole. Učenici su imali nekoliko ulaza u školu i pred svakim su disciplinirano stali u red do poziva učitelja i otvaranja vrata škole. Ispred učionica postojali su garderobni dijelovi, kao i skladišta za igračke, odvojeni stolovi i multifunkcionalni prostori za samostalni ili grupni rad te igru ili odmor. Tamo se nalaze i kopirni aparati. Nigdje nije vladao savršeni red i čini se da to nikoga nije smetalo. Isto tako nijednom učeniku nije padalo napamet da se igra kopirkom ili da na njoj nešto dira.

Dok traje presvlačenje i ulazak u glavni dio prostora za učenje, razredni učitelj puštao je umirujuću glazbu ili dokumentarce o životinjama. Nakon toga slijedio je zajednički dio za dva razreda koji surađuju za taj radni dan: oba razredna učitelja i jedan do dva asistenta za nastavu  započeli bi nastavni blok frontalno, izmjenjujući se u predstavljanju zadataka i aktivnosti za taj dan, koristeći se i pametnom pločom, i projektorom, i svom ostalom tehnologijom koja je dostupna u prostoru. Slijedilo je predavanje i upute za rad. Nakon toga su se učenici iz dva razreda  podijelili na tri razine ovisno o predznanju i sposobnostima: dva razredna učitelja radila su svaki s jednom razinom i jednim asistentom, dok je učiteljica za posebne potrebe radila s trećom skupinom. Svako od njih zauzeo je posebni prostor. Učenici su bili slobodni sjesti gdje žele, a zadatke su mogli raditi i na podu. Takav rad primjenjivao se za nastavu iz finskog jezika, matematike i znanosti. Sat engleskoga jezika  imao je svaki razred zasebno i radio ga je predmetni učitelj. Razredni učitelj međutim ne napušta razred i nema slobodno vrijeme, već preuzima ulogu pomagača.

 

 

 

Nakon dva sata slijedi igra na otvorenom uz nadzor dežurnih učitelja. Svaki dan je dežuran drugi dvojac učitelja koji je obavezan nositi fluorescentne prsluke tijekom dežurstva, dok drugi učitelji imaju pauzu.

Nakon odmora slijede predmeti iz stranih jezika i znanosti. Slijedi ručak i veliki odmor, a nakon njega učenici imaju sport u dvorani, likovni odgoj, tehnički i slične aktivnosti (arts and crafts). Prvi razredi odlaze kući ponekad već oko podneva (2-3 puta tjedno).

 

Miješanje paralelki, puno djece

U školi je uobičajeno da se paralelke miješaju i obavljaju zadatke zajedno i u različitim kombinacijama, jer se potiče raznovrsnost: kako u sredstvima i metodama, tako i u učiteljima koji te aktivnosti obavljaju s učenicima. Škola je vrlo funkcionalna: s različitim multifunkcionalnim prostorima, jednako multifunkcionalnim namještajem i pomičnim zidovima te različitim kutcima za rad, igru i odmor. Popularna su i mjesta za osamu: ukoliko se neki učenik želi izolirati i raditi samostalno, ima za to mogućnosti. Škola nije velika i zbog takva načina rada svi učenici poznaju sve nastavnike i nastavnici svu djecu.

U Finskoj nema problema s natalitetom: ogranci luteranske crkve (najzastupljenije vjere) potiču rađanje puno djece, a kvaliteta života i standard doprinose kulturi obitelji s puno djece. Zbog tih razloga u tom dijelu ekspanzivnog novog dijela Oulua  u tijeku je izgradnja još jedne školske zgrade, a prekobrojni razredi nalaze se u privremenom smještaju u centru grada.  Jedan dan posjetila sam i taj dio škole u egzilu (konkretno 2. i 6. razreda), a jedan drugi dan provela sam i u matičnoj školi Ritaharju predgrađa (baza mi je bila u područnoj školi za niže razrede). Sveukupno sam praksu provodila u 3 različite zgrade, no sve one čine jednu školu u cjelini pod istom upravom, a uskoro će im se priključiti i još jedna nova školska zgrada.

Zaključna učiteljičina misao

Promatranje rada u Finskoj bilo je potpuno novo iskustvo: upoznavanje s novim načinima rada i pristupa djeci, vrijednostima koje se zastupaju i provode, kulturološko-tradicijskom pozadinom i mentalitetom, dostupnim materijalima i funkcionalnošću prostora. U Finskoj se djeca  i njihove potrebe stavljaju na prvo mjesto, no pri tom se ne zapostavljaju prava i dostojanstvo učitelja.

Vesna Starešinić, dipl. uč. RN, učitelj mentor, foto: V. Starešinić