Nama je E. T. zanimljiv jer govori o povratku kući, o čežnji za
domom, a i film i knjigu možemo preporučiti, i za razmišljanje…
Čovjek je po svojoj prirodi vrlo radoznalo biće. To ga je dovelo
do bezbroj izuma i otkrića koji su obogatili njegov život na Zemlji.
Nemoguće je zamisliti da se, gledajući u nebesko prostranstvo,
taj isti čovjek ne pita čega to sve tamo ima. Jesmo li uistinu sami?
Započet ćemo ovaj članak jednom anegdotom. I to iz života naše voditeljice. Naime, kad je bila djevojčica u 6. razredu, za prolazak s 5.0 dobila je danas za većinu djece nepopularan dar. Bilo je to djelo nastalo na temelju filma američkoga pisca Williama Kotzwinklea o Extra Terrestialu, popularno zvanom E. T., knjigu koju si je naša profesorica dugo željela. Obećala nam je ispričati zašto se ne jednom tako veselo smijala dok je iščitavala vješto napisane stranice napete, lijepe i duhovite priče koja se temelji na filmskom scenariju. Poznati američki redatelj Steven Spielberg za taj je film 1983. dobio najviša priznanja svjetske filmske industrije (četiri osvojena od devet nominacija za najpopularniji filmski zlatni kipić: za najbolji film, najbolji originalni scenarij, najbolje miksanje zvuka, najbolju montažu zvuka, najbolju glazbu, najboljeg redatelja, najbolju fotografiju, najbolju montažu i, dakako, najbolje vizualne efekte). Istina, bilo je to prije 40 godina, no devet nominacija za oskara devet je nominacija… i četiri osvojena: za glazbu, zvuk, montažu zvučnih efekata i vizualne efekte. Te je godine oskara za najbolji film dobio Gandhi Richarda Attenborougha, koji je izjavio: Bio sam siguran ne samo da će E.T. pobijediti, nego da bi trebao pobijediti. Inventivan je, snažan i čudesan. Ja snimam zemaljskije filmove.
Nama je E. T. interesantan jer govori o povratku kući, o čežnji za domom. Mali naš kruškoliki izvanzemaljac s velikim očima želi telefonirati kući da dođu po njega, da se vrati doma… Iako je film prilično star, vrlo je zabavan i duhovit, a scene kako dječak vozi izvanzemaljca u košari na biciklu i onda taj bicikl poleti, i vidi se golem mjesec iznad vrhova stabala u pozadini, ušle su u filmsku povijest.

Nadamo se suživotu u Svemiru…
Ilustracija: Petra Tomić, 5. b
A nama je zapitati se ovo: Jesmo li sami? Pitanje kojim se ljudi bave oduvijek. Čovjek je po svojoj prirodi vrlo radoznalo biće. To ga je dovelo do bezbroj izuma i otkrića koji su obogatili njegov život na Zemlji. Nemoguće je zamisliti da se, gledajući u nebesko prostranstvo, taj isti čovjek ne pita čega to sve tamo ima. Izumom teleskopa, svemirskih letjelica i raznih modernih uređaja odgovor na to pitanje tražio se sve više. Koliko je uopće vjerojatno da su sve oko nas samo neki neživi plinovi, prašina i stijene, a samo mi tako šareni, raznoliki i puni života. Nadajmo se da nije tako i da će to biti još jedno veliko ljudsko otkriće. Ili će pak ˝oni˝ otkriti nas!? E, to nas već malo plaši. Ipak, ako se to ikada dogodi, nadajmo se samo da će svi htjeti prvenstveno tražiti sličnosti. Drugim riječima, suživot.
Petra Tomić, 5. b, foto: Film review, crtež Petra Tomić