Nama bi bila teška 23 mjeseca, a Latinovicz se vratio nakon…
Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je još
uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskog tornja i
siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mračnog drvoreda, Meduzina
glava od sadre nad teškim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka.
Miroslav Krleža
Učenici i djelatnici Osnovne škole Jure Kaštelana od šk. god. 2021./2022. gostuju na sedam različitih lokacija dok se ne izgradi i ne otvori novi objekt u Ruždjakovoj 2a. Teško nam je svima i preteško, nestrpljivi smo jako i samo razmišljamo o povratku. Eto, nama bi bila teška 23 mjeseca, a Filip Latinovicz, lik intelektualca o kojem će učenici glavu razbijati u srednjoj školi, vratio se kući u Zagreb nakon 23 – godine! Oni koji imaju stariju braću i sestre vjerojatno jesu čuli za roman Povratak Filipa Latinovicza koji je nama zasad jako, jako, jako pretežak, no zanimljiv nam je zbog svog naslova koji povezujemo s temom broja. I zbog činjenice da ga je napisao Miroslav Krleža, onaj isti koji je napisao kajkavske Balade Petrice Kerempuha, novelu Baraka pet be, sonet Bonaca u predvečerje, onaj isti na čijim su citatima naši prethodnici učili višestruko složene rečenice koje se više u osnovnoj školi ne uče zahvaljujući novom Predmetnom kurikulumu iz 2019. Bez obzira na činjenicu što se višestruko složenim rečenicama možda i najviše služimo u vlastitim tekstovima…, rekla bi naša voditeljica mršteći se (a ona to rijetko radi, češće se smije).
U jednom članku u Jutarnjem listu (za koji poveznicu prilažemo ovdje) Miljenko Jergović, književnik i kolumnist, kaže:
Nikakav Kaptolski kolodvor ne postoji, niti išta tomu slično, a ipak čitatelj osjeća da je pisac morao imati jak razlog da u prvoj rečenici romana izmisli tako krupnu stvar kakva je željeznički kolodvor.
I dodaje:
Svitalo je, kada je Filip stigao na Kaptolski kolodvor. možda je najznamenitija, istodobno i najzagonetnija rečenica hrvatske književnosti.
Eh, a kada će nama svanuti? Mi bismo se rado vratili na realnu adresu, u Ulicu Vladimira Ruždjaka 2a. Pješice. I voljeli bismo da to više ne bude zagonetka.
Oka Otonijić, mrežni fotokolaž: S. Miloloža
